|
|
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
NAJLJEPŠI BLOG NA SVIJETU!!
Ovo je moje malo mjesto gdje moram ispucat svoju negativnu, ali i izrazit pozitivnu energiju, a ako vam se ne čita- ne morate!!!
*Nova anketica- ovdje glasaš
Ime: Dina
Nadimak: Dinka
Najglumac/ glumica: Christian Oliver, Tom Hanks, Denzel Washington
Najpjevač/ pjevačica: Chris Brown , Akon, Eminem.... Rihanna, Fergie...
Najgrupa: Black Eyed Peas, Pussycat Dolls
Najklopa i najpiće: Njoki i Cedevita limun
Najfilm: Američki gangster (Pogledajte ak možete: najbolja kombinacija drame i trilera)
Najserije: Cobra11, Princ iz Bel-Aira, Puna kuća, Pod istim krovom, Sam svoj majstor, Bračne vode, Zabranjena ljubav, Dadilja (napokon se vratila 
) i Rat u kući
Najknjige: Tajni dnevnik Adrijana Molea i svi nastavci
Volim: Svoju obitelj (valjda), svoje fredove (trudim se), dečke (ima jedan), zabave i druženja (nek ih bude što više) , dobre ocjene (u zadnje vrijeme mi je svejedno), životinje (najviše pigice), terranovu i new yorker (a ko ne voli šoping 
), komp (jedini izvor života), mobitel (sony ericsson), telku (najpametniji čovjekov izum i drugi najbolji prijatelj svakog ljudskog bića- prvi je pas), hip-hop (način na koji se trudim ostat u formi), i još puno toga (ko bi sve nabrojao)...!
Ne volim: Novu profu iz hrvatskog, općenito bahate i umišljene ljude, ne volim tjelesni, metalicu, hard rock, Nokiu, ne volim pušenje i cuganje. ne volim uvrijede i prijevare, laži i tračeve (i sama se trudim ne tračat), mrzim kad mi neko nešto govori iza leđa: ak te smeta pa reci mi u facu, a nemoj me ogovarat s ko zna kim!!!; ne volim promijene- zgražam se od promjena, ja se rađe držim svojih navika... To je valjda to...
Najveća tajna svemira: Što više boli, udarac u jaja ili rađanje?
Najdraža izreka: Smrt je samo posljednji neprijatelj kojeg moramo pobijediti... (J.K. Rowling, Harry Potter i Darovi smrt), Need something to be happy. Anything. I'll take anything. Just show me something whic can make me smile... (Ja, Dina, christianoliver.blog.hr)
Ostale informacije: Pitaj kaj oš znat!
| D | Dreamy |
| I | Irresistible |
| N | Nutty |
| A | Accurate |
C-C-C Malo komentara ljudi moji, malo komentara!
Nešto su me uhvatili izleti... Cijeli ovaj vikend sam bila u prirodi
U subotu smo Ivana, Mirjana i ja malo posjetili Jelenovac... Bilo je ludo.. Bili smo onak na dekicama, ko u crtiću... Prvo smo vrištali na svakog mrava na dekici! A bilo ih je jer smo jeli muffine... Kad smo potjerali muffine s dekice, nestali su i mravi. A u tjeranju nam je uvelike pomogao ko drugi nego CHRIS BROWN!!! I pjesma FOREVER!!! Onda smo još malo žderali... Pa smo se slikali LoL... I snimili smo jedan spot! Sa stopalima-plešu! Hehe, i to ću stavit... LUDO
Onda smo se malo loptali... pa je NEKOME (hh zna taj na kog se odnosi) pobjegla lopta! Nakon višeminutnog traženja, lopta nije pronađena LoL... Rest In Peace... LoL, imam i njenu sliku... Pa smo se polako pokupili i krenuli doma... Bilo je ludo!!!!
Idući dan još jedan izlet... Ovaj put je izlet bio malo bolje organiziran! Zapravo je to bio izlet-rođendan al za mene je to bio samo izlet! Naime, ja nisam pozvana kao sama na rođendan nego kao sister od mog buraza (logično)... Ugl... Bili smo na raftingu na Mrežnici
... Dva sata veslanja po Mrežnici. Naša ko neka grupa se zvala "SPEED", a ritam kao pravi veslači smo si određivali ritam... naša riječ za ritam bila je "CRACK"
... Ovaj trener koji je bio s nama u raftu zvao se Dominik al smo ga mi zvali Bongo... SPEED je prvi stigao na cilj! Naravno nismo preveslali cijelu Mrežnicu nego mali dio... Onda smo stigli pred kao neki restoran, al mi nismo išli u njega nego smo sami napravili roštilj... Inače su ti ljudi s burazovog nogometa... Al dobro, znam ja njih, ok je... Ugl... Dečki su stalno napucavali loptu koja je non- stop letjela u Mrežnicu, pa da ne pobjegne, smo non- stop krali kanu-e i vesla i hvatali loptu... LoL..
*ovo u sredini sam ja: to je još jedan od onih pohoda na loptu LoL
A onda smo se vraćali... Nezz kaje bilo u busu jer sam spavala... LoL... Ugl bus je stao kod Doma Sportova... Od t5amo je svako išo svojim putem... Išli smo i mi. Kad smo se već skoro parkirali i izašli iz auta mama se sjetila da je zaboravila neku vrećicu, pa je nazvala tu mamu od tog lika koji je slavio, i na kraju se ispostavilo da je vrećica kod njega. I idemo mi po tu vrećicu. Kad smo došli tamo vrećica je preuzeta, al se meni nije dalo stajat pa sam sjedila u autu i stavila ruku (VIDI NA SLICI), dok su vrata auta bila otvorena
A taj klinjo koji je slavio rođendan je zatvorio vrata auta i meni pričepio PRST!!!! 
I psujem ja sve po spisku, a mame uopće ne kuže... I nakon minute napokon otvore vrata... A prst je bio plaaaav i natečen... I još uvijek je plaaav i nateeečen. I buba... :smrc:
Al sam se oslobodila testova! Weeeee LoL...
Molim punno komentara jer sam ovo dugo pisala!
Pusse svima i hugovi svima i pozzovi svima!
Ovaj produženi vikend je bio prejeben! U četvrtak sam bila doma... ne sjećam se baš ko je bio kod mene, i dal sam ja bila kod koga... Sorry ljudi.. to je bilo davno... Al sjećam se subote i nedjelje! U subotu smo išli na izlet: Peri, njezin buraz, njezin bratić, njezina mama, moja mama, moj buraz i ja... Išli smo na Vuglec Breg (da me ubiješ nisam mogla zapamtit ime, a i sad mi ga je došapnuo buraz)... Igrali smo ragbi, nogomet, gnjavili malu djecu, gnjavili veliku djecu, mala djeca su gnjavila nas, a gnjavila su nas i velika djeca... Pojeli smo planinu sladoleda...Pogotovo moj buraz.... c-c-c
Maljo sljikica s Vuglec Brega...
A u nedjelju, sam nakon mjesec i tjedan dana napokon išla u kino! Išli smo gledat JUMPER-a!! Film je prejeben! Pun komada! Mirjana i ja smo se zaljubile u jednog Irca, za kojeg sam kasnije saznala da nije Irac nego Britanac, al ima Irski naglasak i zato je za mene Irac
Irac je Jamie Bell
A ovaj drugi, Kanađanin, Hayden Christensen
Film je bio lud, al kad smo izašle, mi smo bile još luđe! Ja sam skakala po cesti i vikala ja sam JUMPER!! Dora i MIrjana su crkavale od smijeha i pričale su o kaja znam čemu, nisam ih slušala... Onda smo vidjeli jednu ženu pa se nismo prestale cerekat... Ja sam se okupala u fontani (dobro, umočila sam ruku do ramena), a dora nas je snimala, pa smo joj obrisale taj video ... Onda smo došle na kiosk i Dora se nije mogla odlučit kje žvake oće i dođe njoj prodavačica kao "Ma mi smo to malo bahati jel da???" a mi crkavamo od smijeha... Dora je pocrvenila... Onda sam ja otišla na drugi kiosk i kupila sam si žvaku, a dođe meni neki tip, mislim da je čak bio pijan i pita "daš mi kunu?", ja ga onak zbunjeno gledam i ispustim mu u ruku 50 lipa koje mi je ostalo od žvake... Kad se udaljio opet smo crkavale od smijeha! Onda smo hodale dalje i slilkala sam slike lutaka u izlogu i slična sranja... Pa sam snimila jedan video di se vidi da smo sve tri pijane, i obečala sam si da nikom to neću pokazat! Onda sam došla doma pa mi se povraćalo i užasno mi se vrtilo.. Al sve u svemu, bilo je jebeno!
ej ljudofi! vratih se među žive (iako nisam bila mrtva, dapače, živjela sam punim plučima)... prošlo me zaljubljivanje, pa sam se opet zaljubila, i opet ništa, i onda sam se još jednom zaljubila ali opet ništa! sad sam opet nezaljubljena! super sam raspoložena
. namjeravam se vratit u blogerske vode, hh. internet na mom kompu radi! napokon... dobila sam novi fotić! olympus µ 790 sw, i već sam ispucala milijun slika (dal se milijun piše s j il bez)...
ima puno toga novog.. lanich je slomila ruku
, ja sam istegnula ligamente... tjedan dana doma, samo doma... u školi ništa novog, pišu se testovi, rade jednadžbe (koje obožavam)!i dalje sam single... al nema veze...mislim da imam oko sedamdeset štafetica koje moram napisat, al zasad ću samo jednu.... jednu po jednu..
dakle prva, pokupila sam ju od dore (one dore, iz 6.a)
1.najveća mana :
ima ih... možda lijenost
2.uz kakvu se glazbu najviše voliš zabavit
r'n'b, hip hop, pop 
3.kako bi potrošio/la milijun kuna
na frendice i frendove, dečka, i sebe
4.koju curu (dečka)smatraš najseksipilnijom na svijetu
hm... chris browna, zac efron, i jednog dečka, iz usual life-a, velika mogućnost da sam u njega
5.kada si posljednji put lagao/la
uuuuu! prije koju minutu
6.što bi mogao/la jest svaki dan
sladoled
7.kako izgleda tvoj idealan dan
nema škole, izlazak prvo s frendovima pa s dečkom, onda frendovi i ja u kino do 11 pa dečko i ja u kino do 2 (poslije ponoći naravno)...
8.što bi napravio/la da se jednog dana probudiš čelav...
ne želim ni zamišljat mene čelavu, ak ikad budem čelava, to će napravit stručna frizerka, al mi kosa neće otpast preko noći
9.bili što promjenio/la na sebi plastičnom kirurgijom
gornju usnicu
10.kakav/va si kad izgubiš živce
riječima ubijam ljude...
11.koji frendovi čine tvoje društvo
petra, mirjana, dora, kovačka, paja, ivana, godra, lana, helena, doris, paki, muc, ico, medo, bobi, guga, pasta...
12.tko je u tvom društvu najglasniji
dora
13.a nasramežljiviji
nitko
14.najluđi
ja
15.najzabavniji
svi
16.kako bi opisala sebe
nespretna, pametna, šaljiva, zeznuta, luda, naivna
17.kolko wremena i love trošiš na svoj izgled
izgled: za tulume oko sat vremena, a inače 15 minuta, a love: što više mogu
18.kako bi opisao/la svoj stil
lud, zelen...
19.čime se povodiš kad ideš u shooping
majice, starke, 
20.kolko često kontroliraš svoju težinu
khm, preskačem ovo pitanje
21.misliš li da su mršaviji ljudi uspješniji
možda
22.jesi li kad bio/la na djeti
da, i sad sam na jednoj
23.kad razmišljaš o budučnosti,što ti pada na pamet
dečko dečko dečko dečko dečko dečko dečko dečko dečko dečko
šala, nemam blage,nisam vidovnjak
24.kolko dnevno gledaš tv
zbog noge, skoro cijeli dan
25.slušate li ti i tvoje društvo cajke
a-a! nikada...
26.voliš li baletne predstave
ne.
27.štafetu predajem:
ko ju god oće
ewo ljudeki moji, to je to. cee ya s novim dizzom. kommajte
ON MORA IMATI
sladak pogled i dobro dupe 
PALI LI TE KAD DEČKO MUCA
ne!
ISKRENA ILI TOTAL LAZLJIVICA
nekaj između...
KOKOS ILI PAPAJA
kokos
VOCE IL POVRCE
voće sto posto
TZK. ILI LIK
likovni (iako ne volim ni jedno ni drugo)
JESSICA ALBA IL ANGELINA JOLIE
angelina jolie
JAZZ ILI CAJKE
jazz
UREDNA ILI NEUREDNA
nekaj između
KNJIGOLJUBAC
da... valjda?
DECKO IL PRIJATELJ S POVLASTICAMA
dečko!! (ovisi kakve je to povlastice prijatelj dobio )
KINO ILI DISCO
kino
HIPPY ILI EMO
više emo, ponekad hippy
STIKLE ILI TENKE
tenke!
SIROKE ILI USKE HLACE
široke
MP3 ILI RADIO
moj dragi mali plavi iPod nano!!!!
LJETO ILI PROLJECE
ljeto: more, rođ., praznici!
MORE ILI BAZEN
more
VOZIT CES AUTO ILI MOTOR
oboje
KAD POLOZIS VOZACKI KOGA PRVOG VOZIS
nikog, da ne bude više mrtvih u prvoj nesreći
PRVO LJETOVANE BEZ RODITELJA S KOLKO GOD.
bilo, prošle godine
MJESTO KOJE ZELIS POSJETITI
Łondon!
CEG SE JAKO BOJIS
polubrata ili polusestre (NE ŽELIM TO; NE ŽELIM TO...)
NAJTUZNIJI DAN
ima ih
TIJELO POPUT SHAKIRE ILI AVRIL
avril: shakira je već staraaaa
TVOJ NADIMAK
Dinka
ZUTO ILI NARANCASTO
Žuto!!
NOVAC ILI LJUBAV
Ljubav
PSIC ILI MACA
psić
OK ILI TEEN
ok!
NAJGLUPLI SMS U ZIVOTU
uf, mrzim one kaj radiš!
PLIVANJE ILI TRCANJE
plivanje...? nezz
HOROR ILI KOMEDIJA
komedija
KISS ILI HUG
oboje odjedanput!
NAJBOLJA VISINA ZA TVOG DECKA
viši od mene...
DUGI ILI KRATKI NOKTI
dugi (ide mi)
FRAJERICA ILI SMINKERICA
Nezz, recite mi to u kommovima!
Ovaj post će bit uuužasno glup, jer stvarno nemam inspiracije kaj da pišem. A glupo mi je ne napisat post. Moram objavit da se malo povlačim iz svega ovoga. Kommat ću vas, al ne puno. I neću pisat postove.. oću al ne često. Ne da mi se.
Još sam uvijek u Njega. I jače nego inače... Mama me uništava kaznama... Želi da me ponovno počne bit briga za školu... Ne ide joj. Osim u Njega sad sam i u ovog slatkiša na dizzu, Chrisa Browna... Niš mi se ne da. Totalno sam opićena , malo mi se nosi crno, a malo ultra flurescentno zeleno Najbolje da nosim oboje kombinirano!
Kak je taj smajlić sladak!
Hehe
***blago se ovoj curi na slici***
(znate da sam opićena čim stavljam takve slike na blog)
Ufff, kaj da kažem?
***ovo bi bilo very nice***
Idem... Dosađivat ću nekome drugome
Puffam: sve!
Pozzam: sve!
Grlim: sve!
On me ubija! Mislim na Njega, ne mogu disat... Kad Ga vidim na hodniku, kad se onako božanstevno smije... Ili kad onako savršen samo stoji i gleda oko sebe... Traži nekog... A ja se nadam da u djeliću sekunde kada gleda u mojem smjeru, i zamjećuje mene! Nikad Mu ne bih mogla priznat da ga volim... Zapravo, volim je preslaba riječ za to... ja njega OBOŽAVAM!!!
Mislim da sam u Njega stvarno zaljubljena..
i da bi tu nečega moglo bit... kada bi i On mene zamijetio... Barem dijelićem toga kako ja zamjećujem Njega... Ali ja se nadam! Nadam se da će i On mene jednom prmit u Svoje snažne ruke, i da će i meni nešto nježno šaptat na uho... I da će se i sa mnom onako božanstevno smijat...On je tako nježan... i nije sramežljiv... pažljiv je... Baš kakav IDEALAN dečko treba bit... Ali nisam ja za Njega... Ne zato što ima drugu... On je presavršen za mene... Kako uvijek moram voljet nekog kog NE SMIJEM??? Ja se i dalje nadam... Učinio me tako sretnom... Umjesto crnog, sad se TRUDIM nosit žuto! Ni ne zna da postojim, a ja sam nakon dugo vremena ponovno HAPPY!!!!
(kako slatko)
I ne želim razmišljat o mogućnosti da me ne zna, da me nikad nije vidio, da NIKAD nećemo bit zajedno... Previše sam sretna, da sva ta žuta boja koja sjaji iz mene, skroz prekriva ovo crno i loše misli... Tako sam sretna! Sanjam da me voli, da se znamo, i da smo zajedno... Kada razmišljam o tome, tako mi je toplo... Cijeli svijet izblijedi, samo smo On i ja, zajedno, držimo se za ruke i uživamo... (iako je to samo moja mašta- možda bljutava romantika...)! Svaki put kad prođe kraj mene, osjećam leptiriće u trbuhu... svaki put kad mislim na Njega, osjećam leptiriće u trbuhu! Al svaki put kad Ga nema... Ti leptirići jednostavo odlete... Nestaju. I baš kad mislim da se nikad neće vratit... Tu su... Vratili su se baš kao i ova neizmjerna sreća koju osjećam....! Kad bi barem znao da Te volim!! Da me ubijaš Svojim pogledom!
***Kak vam se sviđa ovaj happy post
MOLIM VAS PROČITAJTE DO KRAJA!!!!! ZNAM DA JE DUGAČAK POST, ALI JA VAŠE UVIJEK PROČITAM;, KOLIKO GOD DUGAČKI BILI!
Promjena dizajna! Vidi se, jel da? Kak vam se sada sviđa...? Ja sam ga napravila... Da, da, bavim se time... I primam naruđbe, al ne na ovom blogu, nego ovdje... Evo, izreklamirala sam se, sad krećem s postom... Već dugo nisam napisala novi post, a i kladim se da se svi vi ljutite zato što vas nisam kommala- sorryte, al ne stignem, dizajnichi mi oduzimaju svo vrijeme provedeno na internetu, pogotovo kad moram napravljeni dizajn ponovno prerađivat... Al nema veze... To je za onaj blog... Dakle...
Malo sam bolje volje! Ljudi me češće grle , čak imamo i grupne zagrljaje !!! Ali svejedno, raspoloženje pada kad dođem doma... vjerojatno samo malo vas zna zašto... Rekla sam samo frendovima... Isto ko što ne volim plakat u javnosti (jer me to čini ranjivijom nego što mogu podnjet), tako to još nisam spremna reć, jer se bojim da ću priznavanjem sami problem učinit više stvarnim nego što sam sposobna izdržat... Mogu samo reć da se zbog toga ne volim vraćat doma, i da bi se zbog toga mogla UBIT na Valentinovo... Što znači, da je taj problem OBITELJSKE prirode... Zato i je teško priznat... Nemoguće je dobit drugu obitelj... pa ovu treba njegovat, a ne tračat i omalovažavat... Utjehu mi najviše pruža glazba... Polako zaboravljam gdje sam, kad slušam... i dizajnichi pomažu, kad se fokusiraš na jedan problem, ne osvrćeš se dok ga ne riješiš, jel da? Uvijek se tješim jednom rečenicom koja mi MORA proć kroz glavu prije nego se rasplačem, a to je: NITKO NIJE VRIJEDAN TVOJIH SUZA, A ONAJ KO JE, NIKAD TE NEĆE RASPLAKATI!!!... I tako tješeći sama sebe, shvaćam da samo male stvari čine ljude sretnima... ako se veselimo samo velikima, rijetko ćemo biti sretni, a ovako, postoji neka mala stvar koja pomaže da nabaciš osmijeh na lice. U mojem slučaju to je glazba... Kad si potišten, čudo je ustvari, koliko jedna pjesma može podići rapoloženje...
Svijet je jedno nepošteno mjesto... Shvatila sam to davno, ali tek sad to mogu OSJETITI... Mogu vidjeti nepravdu oko sebe, i još sam više ljuta kada ZNAM da ne mogu napraviti ništa, osim nepomično sjediti i čekati da sve bude bolje... Zašto...?? Nije li svijet stvoren kao predivno mjesto bez prevare... laži i mržnje?? Mrzim svoj život... NIje uopće zaslužio da ga se živi... Bezobrazan je prema ljudima koji to nisu zaslužili, a pristojan prema onima koji to ne zaslužuju...
Unatoč svemu što me muči, nastojim biti happy... To me valjda dijeli od onih PRAVIH depresivnih ljudi koji se ni ne trude vidjeti svijet boljim očima i jednog dana se ponvno iskreno nasmijati...?
Samo se nadam da ja neću postat jedna od oih starih baba koja će svojim unucima pričat kak je život užasan! I da neću ko satlerica komentirat lisnata tijesta i žvake... Svi kažu da kad umireš, cijeli život ti se prevrti pred očima... Nadam se da će moj bit vrijedan gledanja... Što znači da ga ne smijem završit sada... Nego kasnije... Kada će i mene neki dečko uzet za ženu i imat ću sretnu obitelj... Kada ću umrijet sretna, i to od starosti, a ne od depresije ili nečijeg zalutalog metka ili možda ne zalutalog. Nadam se da ću doživjet da se dečki okreću za mnom... i zvižde! Možda nisam veliki opitmist, ali volim vjerovat da će na kraju, sve ispast savršeno!!
Valentinovo- sjebani praznik sjebanog osjećaja
-Sama... na Valentinovo, ali ja nemam nikoga... nitko me ne želi! Neka! Ni ja ne želim nikoga!- bila mi je to prva pomisao na Dan "zaljubljenih". Probudila sam se prerano... do škole je trebalo još dobra 3 sata... Ko i inače, umjesto da plačem, bez veze trošim suze na osobe koji ih ionako ne žele, uključila sam iPod... uputila se tamo gdje sretni ljudi već jesu...
Uvijek sam se pitala zašto je nekima sve lako? Dok drugi, muku muče da prežive... Kako život nije fer... Ljudi koji to nisu zaslužili imaju sve... dobre prijatelje, dobar život, sve je tako jednostavno... Dok ostali jedva nađu nekog površnog, lažljivog prijatelja, bijedan život od kojeg je i smrt bolja... Ja nisam mogla reć da su moji frendovi užas... Moji su najbolji mogući... Al nije sve u frendovima...
Vrijeme je... iritantan glas mojih Staraca ujutro stvarno nije nešto što bi čovjek htio čut... Pogotovo kad se svađaju... pogotovo tad! Nešto sam navukla... ionako nemam ništa... a za koga da se lijepo obučem... nikog nije briga! Jedva sam čekala izać iz pakla...! Vani, na ulici... Sve što čujem je moj prelijepi iPod... neprocijenjivo blago... Sve što imam i jedina stvar do koje mi je stalo!
Evo me u školi... rekla bih napokon... ali na ulici je bilo ljepše... ugodnije! Ovdje se osjećam prazno, glupo i ružno! Pogotovo za Valentivovo... Svi imaju Nekog... svi se grle po hodnicima dok ja marširam kraj njih, gvršće stiščući svoj iPod, i zamalo zaplakavši... Nisam htjela u razred... Preokrutno... Rađe sam otišla u WC. Odlučila sam tamo dočekati početak sata...Poslije ću izać... tada više nikog neće bit na hodnicima i neću morat zadržavat suze... Moji slave...??
...
Idem doma... Ništa me ne veže ovdje... Doma ću bit sama... Nakon cijelo dana zaslužujem bit sama... Kao što sam i očekivala... ovaj dan je potpuni promašaj... Čak i jadna i mizerna osoba poput mene zaslužuje nešto bolje... jedina razlika je što ja to nikad neću dobit... Kraj mene se šuška da netko želi nekome osobno čestitat Valentinovo... Po njihovom glasu prosuđujem da se ne radi o čestitanju... Još jedna sretnica... netko se zatrčao u mene... Pa naravno, to je tip o kojem je grupica kraj mene pričala...! Ja sam se zarumenila, ukopana na mjestu... nadajući se najboljem... ali... tip je nastavio dalje... ne mareći za jednu ružnu, rumenu curu, ukopanu na mjesto... koja sjetno gleda hoće li se on vratit i poljubit ju kako zaslužuje....!
Zaslužuje li?
Jučer sam gledala jedan film... "Sve što djevojka može poželjeti"... Nakon njega... Nisam mogla spavat... Doslovno sam se gušila u suzama... Cura je dobila sve što ja nikad neću... Zgodnog dečka, roditelje, koji su zajedno i vole se ko i prije... Koliko sreća može koštati... i zašto...? Zašto je sreća luksuz????
Suze i osjećaji začas učine čovjeka ranjivim... Jednu sekundu si sretan, a drugu plačeš. Neke potpuno nevažne stvari, kao npr. taj film, može toliko rastužiti?! Jebemu pa cijeli svijet je u depri, a nitko ne može ništa! Zakaj se netko ne potrudi, ili barem proba... Imam toliko stvari koje želim nekome reć, koje me toliko muče... a nisam našla snagu da ikom kažem, ni Petri, ni Mirjani... Nema osobe koja bi me poslušala i ne osudila, ismijala... Svi misle sam na svoje dupe...
Zakaj se niko ne trudi da drugima uljepša pogled na svijet... Jedan prijateljski zagrljaj, il sam jedna jebena poruka da znam da sam na pravom mjestu... al ne... Nije potrebno... Ionako je ljepše plakat... Ako već plačem, nitko drugi neće nać razlog zaš bi me rasplako...! Za smijanje ionako treba previše mišića upotrijebit... Svi ti silni mišići za što... Nakon svake sekunde sreće uvijek dođe 10 sekunda nesreće... Skratit ću vrijeme i sebi i drugima pa ni neću tratit onu jednu sekundu sreće... Skupljat ću je... Ako preživim, možda jednog dana skupim toliko trenutaka sreće da ću možda, pred kraj svog života bit sretna...? Znam da je moje ponašanje u školi i ovdje, na mom blogiću, potpuno drugačije, al to je samo zato kaj ovdje mogu bit kaj jesam... Bez da mi netko sere nad glavom...
Više volim plakat u tišini svoje sobe, u krevetu, prije nego zaspem... Moje suze tada brišu moji medvjedići... Oni me jedini razumiju... Ne okrivljuju... Slušaju i mudro šute... To je najbolje... Ak ne znaš kaj reć, šuti, ne seri...
Evo to je valjda sve... Obećala sam Dori da ću je spomenut u postu, pa evo: Dora i On (onaj NJEN) daj već budite zajedno... Isto to kažem za khm... ona/j komu je ovo upućeno znat će...
Do idućeg posta (ak se od depre ne ubijem)....
Vratila se je ukomirana, zeznuta, sjebana... kak god oćete. Unatoč svim trudovima i naporima da se samo nastavim smijati bez obzira na to kak se osjećam iznutra, depra me opet napala. Povukla u svoj samotni i žalobni stil života. Postigla da se osjećam izolirano, okrutno odvučenom od ostatka svijeta, a dijeli me jedno tanko neprobojno staklo. Ko da svi oko mene mogu i osjećaju ljubav, svaki dan kraj sebe imaju nekog ko će ih zagrlit, poljubit, napravit da se osjećaju voljeno, da pripadaju u ovaj svijet. A ja, ko da nikad primila ili dala ljubav. Više ne znam dal je u redu da nekom kažem da ga volim, kad ne znam jel to istina... Kao da me umjesto ljubavi griju (ili hlade) tamne ruke nelagode... Vuku me u neizlaznu situaciju, punu tamnih tunela i slijepih uličica, uvjeravajući me da će svi biti u redu... a ja se sumnjičavo okrećem oko sebe gledajući pruža li mi netko ruku, zove li me tko u zagrljaj? Zašto je tako teško zagrlit nekoga? Ništa te ne košta- jednostavno se daje i prima... A više se nitko ne grli. Osoba koja nekog zagrli, a ne hodaju i nisu obitelj, odmah biva napadnuta i ismijana, samo zato što je nekom htio podignut raspoloženje, pokazat mu da nije sam na svijetu. Ne mislim na neku isprazni zagrljaj, koji se poklanja samo radi "pristojnosti", nego onaj, koji se daju iz ljubavi, brige... Samo zagrljaj je potreban da obrišeš suze, samo zagrljaj... A ako zamislimo da je zagrljaj maramica, zauvijek ću imati lice mokro od suza- ponestalo mi maramica ...
P.S. Kak vam se sviđaju promjene?
,
uskoro preuređujem blog. Što znači da mijenjam dizajn, kursor, slike, postove ću stavit u arhivu... Doći će do promijena. Žao mi je, ali
NITKO MENE NEĆE OTJERATI ODAVDE!!!!!!
khm, da
Pa sve vas puffam i pozzam!
Vaša Dinka
P.S. Kommajte prijašni post!
, 
